Prosinački ambijent svake godine izgleda isto. Gradovi su okićeni, iz svakog kafića čuje se božićna glazba, a društvene mreže pune su fotografija savršeno zamotanih poklona i toplih zimskih izlazaka. No, ispod te blagdanske atmosfere skriva se tema o kojoj se rijetko priča, a pogađa veliki broj studenata. To je prosinačka financijska kriza, tabu koji se prekriva osmjesima i filterskim lampicama.
Iako su studenti među najranjivijim skupinama kada je riječ o financijama, upravo se u prosincu od njih očekuje da troše više nego ikada. Pokloni, obiteljska okupljanja, božićni izlasci, putovanja kući i svečane večere lako izrade rupe u budžetu. No umjesto da o tome otvoreno govore, mnogi studenti osjećaju pritisak da se priklone blagdanskim očekivanjima i da ne priznaju da im novčanik jedva preživljava.
Blagdani kao financijsko natjecanje
Prosinačko razdoblje često se pretvori u tihu utrku. Tko će kupiti bolji poklon, tko će izaći više puta, tko će si priuštiti adventsko putovanje, tko će objaviti fotogeničniji trenutak. Iako se nitko ne želi natjecati, osjećaj usporedbe uvlači se neprimjetno.
Za mnoge studente ta je utrka nepravedna. Velik dio njih živi na minimalnim primanjima, radi sezonske poslove ili ovisi o roditeljskoj pomoći. Prosinački troškovi stoga postaju teret koji se rješava štednjom na hrani, preskakanjem obaveza ili posuđivanjem novca koji se kasnije teško vraća.
Financijski stres koji se ne uklapa u blagdanski duh
Tabu oko novca posebno je izražen u božićno vrijeme. Dok je normalno reći da nemaš vremena ili da si umoran, rijetko tko se usudi priznati da si jednostavno nemaš za izlazak, dar ili večeru. Strah od osude, srama ili osjećaja manje vrijednosti tjera studente da skrivaju stvarno stanje.
Mnogi glume da im je stanje normalno, naručuju pića koja zapravo ne mogu priuštiti ili kupuju poklone iznad svojih mogućnosti kako ne bi izgledali "škrto" ili "nepristojno".
Što se događa iza blagdanske potrošnje
Iako prosinac izvana izgleda glamurozno, iznutra je često kombinacija stresa i krivnje. Studenti brinu hoće li moći platiti režije nakon blagdana, hoće li im ostati dovoljno za hranu ili hoće li početkom siječnja morati posuditi novac.
Siječanj mnogima postaje mjesec panike, trenutak kada se suoče s posljedicama prosinačkog "guramo nekako". Financijski minus tada više nije samo broj, nego osjećaj neuspjeha, umora i srama.
Zašto se o studentskom siromaštvu ne priča otvoreno?
Društvo još uvijek ima uvjerenje da su studentske godine najbezbrižnije i da je "normalno" biti stalno bez novca. Ta romantizirana slika prikriva stvarnost u kojoj sve više studenata živi na rubu financijske mogućnosti.
Prosinačka kriza samo je pojačana verzija problema koji postoji cijele godine, ali o kojem se u blagdansko vrijeme još manje govori jer "ne priliči kvariti atmosferu".
Može li se ovo pretvoriti u razgovor, a ne tabu?
Sve kreće od iskrenosti. Sasvim je normalno reći da nemaš novca za određeni događaj ili trošak. Normalno je predložiti jednostavnije druženje, skromniji poklon ili alternativu koja neće stvoriti financijski stres.
Također je važno da portali, studenti, fakulteti i društvene mreže počnu prikazivati realniju sliku blagdana, onu u kojoj se ne očekuje da svi imaju isti budžet i iste mogućnosti.
Zaključak
Studentska financijska kriza u prosincu više nije iznimka nego pravilo. No i dalje ostaje tabu jer se ne uklapa u sliku blagdanske sreće i obilja. Vrijeme je da se prestane pretvarati da su svi u prosincu jednako financijski spremni i da se počne govoriti o stvarnosti koju mnogi mladi žive.
Možda prosinac nikada neće biti jeftin, ali može biti iskreniji. A ponekad je upravo iskrenost ono što najviše treba, čak i u mjesecu koji najviše skriva iza svjetlucavih lampica.